Ritual IV (promo)

2009.

 

Novo doba za Gorthaur's Wrath se bliži. Sa upotpunjenom postavom ovaj riječki black/death metal bend sa svojom bogatom poviješću, u kojoj su između ostalog nanizali i svoja tri odlična metal izdanja, završili su sa snimanjem svojeg najnovijeg albuma Ritual IV. U vrijeme svojeg nastanka Gorthaur's Wrath su se bazirali na black metal glazbi dok su postepeno s vremenom na svojim kasnijim izdanjima u nju počeli ubacivati i elemente ekstremnog death metala. Kako je od njihovog zadnjeg izdanja prošlo više od 7 godina i podosta promjena u postavi bilo je za očekivati kako će razlike u zvuku biti više nego očite. Novijim pristupom odlučili su malo proširiti granice svojeg djelovanja i unutar black/death metal glazbe ubaciti još nekoliko elemenata koji su postali karakteristični za njihov novi osvježeni zvuk.

Ono što ćete odmah primjetiti na novim pjesmama je bolja produkcija, tj nekako bolji snimak od onog kakvi su bili na prijašnjim izdanjima. Također, ne samo to nego je i sama glazba, koja nije nimalo izgubila na svojoj agresivnosti i ekstremnosti, podosta usavršena. Primjećuje se također i svojevrsni napredak u cijelokupnoj prezentaciji snimljenih pjesama koje u sebi kriju pregršt virtuoznosti, agresivnih riffova, odlično bubnjanje od strane novog bubnjara Andree i naravno na kraju sve skupa zaokruženo sa prepoznatljivim Morbidovim vokalom.

Ponuđene dvije pjesme služe kao najbolji pokazatelj onoga što ćemo uskoro čuti na Ritual-u IV i sadrže najkarakterstičnije elemente njihove nove glazbe. Prva, One With Us, je više bržeg tempa koja u sebi krije ''straight to the head'' efekt upotpunjen sa predobrim gitarskim riffovima i dionicama, dok druga Devil Speaks ne zaostaje već se i u njoj osim ostalog pojavljuje svojevrsni break, promjena tempa i podosta progresivnije bubnjanje.

Kako dugoočekivani album Ritaul IV samo što nije ugledao svijetlo dana, dvije reprezentativne pjesme na ovom promotivnom materijelu  u najboljem svijetlu predstavljaju ono što Gorthaur's Wrath čini danas.

 

Ocjena: 8/10

 

*By Wildchild

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

These two tracks are from the upcoming full-length album (it will be called "Ritual IV ") from Croatian Black Metal band Gorthaur's Wrath. They started in 1998 and after three demos, a lot of line-up changes and a change in the musical direction they have recorded their debut album and are they are talking to labels right now. The music on this CDr is best described as a mixture between rawer and more primitive Black Metal and technical and fast Death Metal. Mainly this is a Black metal release but there is a lot of Death Metal in the music. It is fast and brutal with an abundance of blastbeats and raw and harsh riffs. There is also some slower moments and even some melodic riffing here and there, but overall this is a brutal and aggressive recording. There are both Death Metal growls and Black Metal screams on this recording, a suitably varied performance. This is the type of music that never gets boring, it always seems to have a new place to go and it often travels on unknown directions, the direction you would least expect it to go. If you know what mean. Very good, I must get the full-length when it is out.

 

*By Mordant (www.minacious.org)

 

Paroxysms of Madness

 

Evo, došlo je i do toga. Gorthaursi se polako ali sigurno počinju udaljavati od klasičnog black metal zvuka koji je prevladavao na npr. prvom demu i razvijaju svoju glazbu prema novim smjerovima.
Ne želim reći da ovo nije više black metal - i prijašnje demo snimke imale su istančan death metal utjecaj. Međutim ovdje je taj death metal utjecaj debelo pojačan i sada već možemo govoriti o 50 - 50 udjelu black i death metala u glazbi Riječana. I što donosi taj veliki utjecaj death metala?
Donosi puno detaljniji, kompliciraniji i virtuozniji izričaj. Pazilo se na često mijenjanje riffova i glazbenih tema, učestalu promjenu tempa (Insanus zaista zna svoj posao - primjerice dupli bass bubanj), više se ne ide na atmosferu stvorenu klavijaturama što je brandmark black metala, nego se stvara pomalo raštimani zvuk kroz te detaljne gitarističke prolaze gdje na trenutke i bass preuzima glavnu ulogu, zlokobne jednostavne melodije, brzi blastbeat ritam ali ponekad i klasične death i čak thrash riffove (npr. početak "Hear the voice of fire"). Tom detaljnošću dobilo se na interesantnosti i momci dokazuju da stvarno znaju svirati.
Od stvari koje bih posebno izdvojio su: "Hear the voice of fire" sa laganom ali efektivnom uvodnom melodijom, "Unbounded" koji u sebi sadrži cijelu raznovrsnost glazbe ove petorke - od tipično death melodija kroz usporeni ritam preko kasnijeg podizanja tempa (što sve pokazuje da se bend polako počinje dobro osjećati i u sporijim vodama) i "Sin incarnated" sa neobično melodičnim solažama. Ono što bih ja posebno volio vidjeti je razvoj benda još dalje u te detaljne vode - gurati naprijed te stalne promjene dionica i ubacivanje stalnih, novih svježih riffova kao u npr. stvari "Shadow mirrors". Za sam kraj snimke nagrađeni smo dobrom obradom Behemoth-ove "Christians to the lions".
Zaključak: Grupa ovom snimkom počinje sve više sebe i vlastitih utjecaja ubacivati u glazbu čime ona dobiva na individualnosti i sama činjenica da nema drugog benda u Hrvatskoj koji zvuči kao ovaj je dovoljan kompliment.

 

*By Damir Orešković

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gorthaur`s Wrath - Paroxysms Of Madness
Dies ist die dritte Demo CDR dieser kroatischen Band, die mit Insanus und Dirgloch zwei Mitglieder der symphonischen Black Metal Band Castrum enthält. Doch die Musik von
Gorthaur`s Wrath unterscheidet sich doch eindeutig von ihrer anderen Band, denn sie ist viel brutaler und enthält zudem keine Keyboards. Im Gegensatz zu ihren vorherigen Demos, ist die Mucke viel Death Metal lastiger ausgefallen, allerdings sind immer noch Black Metal Einflüsse zu hören. Das ganze klingt dann wie die neueren Scheiben von Behemoth, denn Gorthaur`s Wrath klingen auch sehr technisch und zaubern hier und da ein paar sehr gute Solis aus dem Ärmel. Songs wir "Hear The Voice Of Fire" oder "Sin Incarnated" können wirklich auf ganzer Linie überzeugen. Mit diesem Demo sollte es nun der Band endlich gelingen einen Vertrag zu ergattern.

 

*By Roihlem 8/10

 

"Unleash Hell"

 

"Unleash hell" je produženi "Ancient darkness" demo jer sadrži ponovno snimljene i nadograđene stvari sa spomenute prve demo snimke ali i pet novih stvari. Ova demo snimka mi je puno bolje sjela od prve zbog sljedećih karakteristika:
a) glasnija, izražajnija, detaljnija produkcija baca potpuno novo svjetlo na glazbu. Iako je, naravno, daleko od savršene, ova gruba produkcija potencira atmosferu pjesama i stvari (posebno one s prvog dema) su jednostavno bolje u ovom zvučnom ozračju.
b) nastavljajući se na prijašnju točku, pjesme sa prvog dema su unaprijeđene potenciranjem određenih važnih dijelova ili naglašavanjem instrumentalnih dionica čime stvari postaju "profesionalnije". Npr. na "End of time" su pojačane klavijature čime se pojačava atmosfera i onaj "evil" black metal prizvuk, dok su ponavljajuće gitarske dionice na "The return" odsvirane puno bolje, detaljnije i melodičnije.
c) i prvenstveno zbog novih stvari koje pokazuju određeni napredak u načinu songwritinga i slaganja pjesama. Pjesme se više ne mogu zvati jednostavnim - ugrađuje se puno više različitih tema. Kao najočitiji primjer takve pjesme naveo bih "Transcendental arcane journey". Mnogo različitih gitarskih dionica, brzih bubnjarskih prijelaza i vokala na koje je nabačen nekakav produkcijski efekt dodatne prljavosti navode da ovdje ima puno više elemenata od samog black metala što je oduvijek bila oznaka ovog benda. Unatoč svim tim "novim" elementima, bend se glazbom nije previše udaljio od standarda sa prve snimke. Još uvijek je to sirovi black metal koji bi navedenim značajkama trebao biti interesantan nešto zahtjevnijim i izbirljivijim ukusima. Ovaj demo zaslužuje ocjenu "vrlo dobar" i već ovaj materijal svojom kvalitetom zaslužuje biti izdan preko neke izdavačke kuće.
P.S. Jedan minus za kraj je poveća rupa nakon zadnje pjesme koja dovodi do kratke stvari sa prenaglašenom ritam mašinom. Toga smo mogli biti pošteđeni.

 

*By Damir Orešković

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Teško je išta objektivno napisati pored ovolikog nerazumijevanja i nesviđanja ovakvog stila. Počevši od imena benda (Gorthaur je ime za sotonu iz Tolkienovog "Gospodara prstenova"), naslova demo-a, naziva pjesama ("Believe the devil", "In the name of hell", itd.) te ispisa na displayu kad se stavi CD (66 60:00) dolazi se do zaključka da je riječ o naivnom i površnom sotonističkom blacku, a takva je i glazba. Riffovi (4/10) su neinventivni, bubnjevi (5/10) su odsvirani u furioznom tempu s ponekim prijelazom, a vokal (4/10) želeći zvučati zastrašujuće i atmosferično ostaje mutan i nejasan. Jedino su solaze (7/10) nešto pozitivno u svemu tome ali njih je ionako premalo. Tu se nalazi još i kaotičan skriveni track kojem svrhu nisam dokučio. Uloženi trud u snimanje demo-a treba cjeniti, ali koliko se daleko može stići sa već toliko istrošenim okvirima blacka to će band vidjeti sam.

 

*By Dinko Cvoric

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ako postoje iznimke, svaka im čast, ali malo koji riječki metal-bend se može pohvaliti činjenicom da ne kopira već neki svima poznati bend. Najbolji primjeri za to su Ashes You Leave koji se, by the way, u Bobovom (menađer A.y.L-a, op.O) Metalsound Magazineu bezrazložno glorificira na još ljigaviji način od Drinking Skulla ili Undercodea u United Forcesu, što je još jedna potvrda da svaki hrvatski metal-bend ima svoj metal-časopis koji ga favorizira. Zaista odvratan način promocije. Drugi primjer izrazito originalnog benda su, naravno, Castrum koji, prema konstataciji na bookletu jednog njihovog CD-a, "nastavljaju razvijati stil koji su C.o.F. napustili" (?!?!?!?! - u prijevodu: koji debili!). Pored ova dva benda mirne duše možemo smjestiti i Gorthaurs Wrath premda se njihovo kopiranje ne ograničava na samo jedan bend kao u prethodna dva slučaja. Doduše, nađe se kod njih pokoji atonalni rific pa čak i solaža, ali takvih elemenata je premalo da bi prevagnuli mnogo masivniju protutežu sačinjenu od smjese Dark Funerala, Satyricona, Marduka, Dissectiona pa i Necrophobica. U trećoj stvari jedan rif podsjeća na Carcassovu pjesmu "Reek of putrefaction", ili izvornije, na Sabbathovu "Black Sabbath", dok u petoj stvari uvodne gitare zastranjuju u neki blekerizirani hc/punk. Svi ostali instrumentalni dijelovi na albumu vuku na već navedene uzore, i to najviše na prvonavedeni. Zvuk gitare također spada u domenu gore okradenih bendova. Vokalist Morbid je dihibridni križanac između Legiona (All Saints) i Satyra (Glasnici Nade) što ne znači da je loš i da nije distorziran. Bubnjar Insanus posjeduje istančanu udaračku tehniku koja mu omogućuje da se bez ikakvih poteškoća hvata u koštac sa svim ritmovima karakterističnim za brzinski black metal. Svira on i neke sporije ritmove, ali mnogo rijeđe. Produkcija je na zadovoljavajućem nivou, i makar je njome stvorena neka atmosfera, još uvijek je to daleko od postignuća skandinavskih satanic-blackera kojima se Gorthaurs Wrath pokušava maksimalno približiti. Tekstovi su odraz najprimitivnijeg ortosotonističkog preseravanja. Ma kakvi jebeni sotonisti! Da netko tko je bolje upućen u sotonizam (ne mislim na župnike i kardinale) baci pogled na jadne ušminkane face, kozu i čavle, te da prouci sadržaje pjesama koje stoje iza (prevedenih) naslova "Uskrsnuće prokletstva", "Vjeruj đavlu" ili "U ime pakla" mislim da bi odmahnuo rukom i samo se nasmijao. Ne znam koga oni svojim strašnim izgledom nastoje prestrašiti i šta nam opakog žele tekstom poručiti? Da su kršćani, u određenom smislu, trovači ljudskog roda i da se općenito religijama ne treba priklanjati, istina je. Ali kad se govori o njihovom potpunom istrebljenju i prihvaćanju sotone kao glavne uzdanice i sredstva borbe protiv njih, to je onda zaštranjivanje u krajnje besmisleni radikalizam i utopiju. Valjda misle da će zazivanjem izmišljenog lika (sotone) izazvati silu koja će potamaniti sve kršćane bez njihovog aktivnog angažmana. Takvi brijači nisu ništa gori od onih anarhista koji misle da će se besklasna država stvoriti sama od sebe kad se kapitalisti posvađaju. Što još ljudi neće izmisliti kako bi sebe utješili iluzijom da će se veliki svijetski problemi riješiti sami od sebe?
Nadovezujući se na temu s koje sam na časak skrenuo, treba istaknuti da iluzorni kršćanski bog stvarno jest ogromno sranje, ali oni (sotonisti, blackeri, štogod...) su još veće ako nepostojećem biću stvaraju novu iluzornu opreku i još ju štuju. Takvi maheri obično poriču da štuju sotonu, što odmah znači da su isfuranti, a biti sotonistički isfurant ili zatucani "štovatelj" poput Glena Bentona sasvim je isto sranje. Sve su to iskompleksirani zanesenjaci koji tražeći ljubav, afirmaciju i poštovanje glume neke umišljene veličine (mizantrope, sotoniste ili štajaznam). Njihovo poricanje kršćanstva kroz priklanjanje njezinim oprekama samo je izraz njihove nemogućnosti da se otvoreno izraze putem bilo kojeg drugog medija. Misle da su hrabri ako govore o sotoni, a zapravo nemaju hrabrosti govoriti o ničem drugom! Njihove prave karakterne osobine i ljudske kvalitete skrivene su ispod titanijskog oklopa ortodoksnog black metala. Kad se toliko skrivaju, već se pitaš imaju li oni uopće ikakvu ljudsku kvalitetu, ali bilo bi prezlobno tvrditi da nemaju. U svakom slučaju, ostaje visiti pitanje: zašto uporno pokušavaju biti ono što nisu? Odgovor na TO pitanje ključ je njihovog potpunog oslobođenja od iluzija. A ne tamo neke sotone i pičke materine! ...Ovdje ću staviti točku jer bi mogao sat vremena ovako. Gorthaursi, rješite se duhova prošlosti i okrenite se novom tekstualnom usmjerenju. Dobri ste tehničari, pa se potrudite razviti i vlastiti glazbeni stil jer je scena zasićena plagijatorima! Stare rifove poklonite Setherialu ili možda cak Immortalu. Njima je ionako ponestalo ideja...

 

*By Ognjen Bašić

 

"Ancient Darkness"

 

Prvi demo riječkih Gorthaur's Wrath koji uključuje pet pjesama plus intro/outro predstavlja nam jedan više-manje prosječni black metal uradak. Glavna odrednica ove demo snimke je garažna produkcija. U prvi tren sam pomislio da ovaj bend takvom produkcijom namjerno cilja na nesto lošiji zvuk kojim bi bolje (?) prenosio duh black metala (mislim na npr. Darkthrone) što se kasnijim demo snimkama na svu sreću pokazalo netočnim.
Prva prava stvar "End of time" pokazuje da Riječani osim standardnih "visokih" black metal riffova upotrebljavaju i elemente drugih pravaca metala - posebno death metala (čime prvenstveno mislim na poneke riffove ali i vokale koji nisu kreštavi/vrišteći nego su ipak nešto dublji pa me znaju podsjećati na Shagrath-a iz Dimmu Borgir-a). Karakteristika ove pjesme su i često upotrebljavani "osjećajni" riffovi unutar black metala koji su pred kraj pjesme naglašeni klavijaturama koje su mogle biti nešto glasnije. Najbolje stvari na ovoj dvije godine staroj snimci su: treća "The return" jer pokazuje težnju velikoj raznolikosti u glazbi: često brzo (dobri blastbeatovi iako su često izgubljeni u lošem zvuku), ubacuju se tu ponavljajuće sekvence solaza, tempo se smiruje, spore melodije, opet se diže tempo itd. veoma dobra pjesma; i četvrta, ritmična "In the name of hell" sa dobrim riffovima iako možda u sferi naslova pjesme i tekstova predstavlja poveći klišej što se ne može reći za završni elektronizirani, pomalo progresivni outro koji mi je jako dobro sjeo.
Da zaključim, ovaj demo je OK i namijenjen black metal fanovima koje zanima brza ali varijabilna glazba sa sporadičnim ubacivanjem klavijatura i melodija iako bi kod mene ostavio puno bolji utisak da je snimka bolja i da ponekad nemam osjećaj da je glazbena tema upotrijebljena već milijun puta prije.

 

*By Damir Orešković

 

Concerts

 

28.12.2002. OD OLUJA MRZITELJA (prva večer), Močvara, Zagreb, Hrvatska.
MEANING BEHIND, DEAF DUDITORIUM, SACRET SOUTH,MAGUS NOCTUM.
...No, u najboljem svijetlu ipak su se predstavili riječani Gorthaur's Wrath, predvođeni karizmatičnim Morbidom na vokalu, koji su u svom polusatnom nastupu predstavili sve najbolje što black metal nudi, bilo u vizualnom bilo u audio smislu...

 

*By mg (www.skuc.hr)

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

...Ostatak večeri je prošao u blackerskom štimungu koji su započeli Gorthaurs Wrath. Kako su svi bili corpsepaintani, ostavili su snažan dojam kad su se popeli na stage, a ni muzikom nisu razočarali. Dobar nastup, odlično odsvirano, i uz svoje stvari su prezentirali i obradu Behemotha, Christians To The Lions...

 

*By Daemon (www.cmar-net.org)

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gorthaurs Wrath su svoj Dark Funeralski black obogatili utjecajima deatha što bi se moglo protumačiti kao pozitivna promjena. Iz pouzdanih izvora saznajem da sada zvuče mnogo bolje. A i svirali su obradu od Behemotha, isto kao i Retaliation (iduće večeri), ali drugu. To su bile stvari na koje se ekipa masovno porazbacakala.

 

*By Ognjen Basic (www.scarskin.com)

26.03.2002. Club Macaki, Trieste, Italy.
At last I went to Macaki again... It was 10pm and there was still nothing. Then five guys started to playing... The drummer was wearing a gas mask, while corps paint and a Mayhem T-shirt on the vocalist "Which band was it? Was it the first band on the placards playing? But it had to be Death Metal..." I wondered. And I didn't know what was going on till the end of the show...
The couse of the delay was that the first band didn't arrive, so the only program of the evening was Gorthaur's Wrath, which turned out to be Croatia's leading Black Metal horde that has released a demo CD. At the time when I am writing these lines I haven't yet heard this material, but according to the performance they presented the Italian audience that evening I am eager to hear it. The music of Gorthaur's Wrath is rooted in the raw, original Northern Black Metal that has not yet infected by the superfluous overdose of keyboard harmonies or female vocals. Pure armageddon, bestial blasts and cruel screams are their characteristics.
Sound-wise it was interesting that the tams got emphasized (I hope it wasn't accidental); the guitars appeared rather a dense noise-mass, though. The vocalist didn't disturb us with introducing their songs (and I was wondered why he was speaking English as at that time I thought they were Italian)
This night I got two surprises again, though this time positive; one is that it is not impossible to make a good gig at Macaki, the other one is this first sign of the existence of the Croatian scene that was unknown fact for me so far.

 

*By Erik Zöldi (Shrunken & Mummified No.4)

09.02.2002. NIGHT OF THE LIVING DEAD, Točka, Rijeka, Hrvatska.
NECROSPHERE, GORTHAUR’S WRATH, UNHOLY INQUISITION, TREATMENT.
Nakon njih, na stageu su se pojavili Gorthaur’s Wrath. Malo prije navedena činjenica bila je potvrđena, premda mi se učinilo da su fanovi ipak bili poprilično podijeljeni na grupe "za i protiv". Kako god bilo, Gorthaursi su nam ponudili također dobar nastup, ako izuzmemo prilično gadan nesporazum oko predviđenog broja stvari koje su trebali odsvirati, tako da je njihov show završio u čudnim okolnostima. Tko je krivac za nesporazum nije mi poznato, pa ću se ipak opredijeliti za to da je redovan nastup bio dobar, barem koliko je to dozvoljavala "zvučna mogućnost".

 

*By Ivana H. (United Forces)

09.02.2002. ZLO STAVLJANJE, Močvara, Zagreb, Hrvatska.
DEAF AUDITORIUM, GORTHAUR’S WRATH.
Onda se na binu penju riječki demoni Gorthaur's Wrath, za koje čujem po prvi put, i onda saznajem da su to članovi ex black benda Castrum, jednog od najjačih hrvatskih black metal bendova. E, ovo je već posebna priča. Prvo ću da vam opišem njihove izglede. Pevac - visok oko 2 metra, sa gomilom redenika po sebi, i šminkom na licu. Prototip "poganog" blackera. Vokal kao da dolazi iz podzemlja, gitaristi - kapuljace na glavama, i majice Emperora. Neizostavne "spičaste" gitare na njima. Basista je izgledao najsmiješnije, a ujedno je jedini koji je u stvari normalno izgledao (frizurica na razdeljak, nikakve šminke, i baš zbog toga je odudarao od ostalih), i bubnjar sa gas maskom na licu. Čudne pojave, nema govora. U Banja Luci bi ih sigurno uhapsili kad bi takvi izašli na binu. Ali kod komšija je to po svemu sudeći normalna stvar, pa smo mi jedini izgledali zbunjeni.
Kako su počeli, tako su i završili - brzo. Jednostavno, za sporije ritmove kao da nikada nisu čuli. Bubnjar me impresionirao. Čovek kao da ima "on/off" prekidač, koji se zakočio na "on", tako da propeler pedale nisu stajale pa čak ni među pesmama. Tzv. "kucanje" mu je takođe jača strana. Svirali su oko sat vremena, takođe samo svoje pesme, sa albuma pod imenom "Unleash Hell". Na kontakt sa publikom nisu obračali pažnju. Niti su se predstavili niti rekli "do viđenja". Samo su sišli s bine i nestali.

 

*By …

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Protekom kraće pauze upotpunjene puštanjem muzike, na binu stupaju riječki blackeri Gorthaur's Wrath. Začuđujuća je činjenica da se ovaj satanistički peterac koji se fura na brzi, sirovi i nemelodični black pojavio na stageu bez nafarbanih lica, kad ona sačinjavaju sastavni dio scenskog performansa ovakvih bendova. Ne vjerujem da je nestavljanje šminke trebalo predstavljati izraz protesta protiv trenda i pozerstva ili pokušaj razbijanja klišeja, jer su stavovi i scenski rekviziti kod ovakvih bendova toliko ustaljeni da ne dopuštaju ni najsitnija odstupanja od postavljenih im standarda. Dečkima je vjerojatno nedostajalo šminke ili nisu imali vremena za farbanje, pa su umjesto stavljanja ionako nakaradnog corpse paintinga posegnuli za alternativnim rekvizitima koji se, barem s moje strane, nisu pokazali djelotvornim. Gitaristi i basist ostali su neušminkani, bubnjar je navukao nekakvu crnu gas-masku iz drugog svjetskog rata preko koje je prebacio lance, dok se je pjevac gustim slojem crne boje namazao oko očiju. Gitaristi i basist doimali su se bezličnim, bubnjar je izgledao kao da se slika za booklet nekog sadomazohističkog death metal benda, a pjevac kao štraca sa štajge u Gajevoj (bez uvrede). Nastup ovih podanika rasrđenog Gorthaura započinje pjesmom "Resurrection Of Damnation" koja po milijunti put zaziva prokletstvo nad čoviječanstvo koje se klelo već toliko puta da je naprosto zapanjujuće kako još uvijek postoji. Druga pjesma "Believe The Devil" ukazuje na izuzetnu važnost obožavanja vraga u suvremenom svijetu prepunom opaćine i zla. Slijedi niz ostalih pjesama sa repertoara u čijim su naslovima isprobane sve kombinacije najbiranijih blackerskih izraza: "??? Of Madness", "Transcendental Journey" (kvragu, pa slušali ste Satyricon i Darkthrone!), "Undead Formula", "Sin Incarnate", "The Oath Of Dragon Order" (daj odjebite s tim viteškim sranjima!), "Unbounded" te zadnja "Divine Darkness Icon". Kao predzadnju stvar, Gorthaursi su odsvirali staru Slayerovu "Black Magic", vjerojatno uzetu radi prikladne tematike i lako skidljivih rifova. Uz nju, neke od nabrojanih stvari imale su čak i solazice koje vjerojatno nisu ubačene radi suglasne želje svih članova benda, nego radi potrebe desnog gitariste da udovolji svojim sviralačkim strastima, ali na njegovu žalost zvučale su jedva solidno. Atmosfera kršenja na Gorthaurs Wrathu bila je daleko slabija nego na Deaf Auditoriumu, a stvarali su je malobrojni headbangeri postrojeni u prva dva reda. Nažalost, njihova aktivnost nije bila dostatna da suzbije pasivno ponašanje većeg dijela gledateljstva. Ipak, pred sam kraj nastupa, publika se aktivirala. Prepoznavši obradu od Slayera dignula se na noge ne bi li ispucala svu energiju uštedjenu na prijašnjim pjesmama. Lom pokrenut na Slayerima djelomično se održao i na posljednjoj stvari tako da Gorthaursi nakon koncerta vjerojatno nisu otišli kući potpuno razočarani.

 

*By Ognjen Bašić (Infaustum news)

18.11.2001. Močvara, Zagreb.
BEHEMOTH, CARPATHIAN FOREST, KHOLD, GORTHAUR'S WRATH.
Dakle oko 20:30, odličan riječki black metal band Gorthaur's Wrath otvorio je koncert. Momci ne sviraju standardni nego malo virtuozniji oblik blacka, dok su pjesme odsvirane uz puno samopouzdanja i nerijetko podizanje tempa. Dokle god ima ovako kvalitetnih bandova, ne možemo govoriti o krizi hrvatske metal scene. Momke samo treba okuražiti i dati im do znanja da se njihov rad prati sa puno pozornosti.

 

*By Damir Orešković (United Forces)

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Već od samog početka nastupa domaćih snaga, riječkog Gorthaur's Wrath (što god to značilo), bilo je jasno da se radi o jednom od "onih" metal koncerata u Močvari koji pate od katastrofalno lošeg zvuka, nedefiniranog i preglasnog. Dijabolični Riječani pomalo su ukočeno (osim pjevača) odsvirali svoj splet crno-metalnih serenada oplemenjenih dobrodošlom dozom iskonskog thrasha (ili sam to ja zbog lošeg zvuka čuo ono što sam želio čuti). Ništa posebno impresivno, ali daleko bolje od onoga što se u istome prostoru čulo dva tjedna ranije na nastupu domaće ekipe (Uziel, Mutilated itd.)

 

*By Zvonimir Drenjančević (Hinet)

04.05.2001. Rdeca Oštriga, Škofja Loka, Slovenija.
CASTRUM, GORTHAUR’S WRATH, MANIFEST.
Klub študentov Škofje Loke je spet pripravil večer v sklopu sedaj ze tradicionalnega Death ‘n’ Rolla. Seveda tudi tokrat, 04.05.2001., Pri rdeci ostrigi, ki je po novem vecja. Vecja za eno dokaj veliko, temno, zlobno sobo! Pohvalno, prav tako kot njihov nacrt, da nameravajo pregristi še par zidov in povecati koncertno sobo v pravo dvorano. Ljudi spet ni manjkalo, tudi po zaslugi dejstva, da kot vedno tudi tokrat pri vratih niso hoteli vašega denarja. In še ena senzacionalnost: pol litra kengurujskega Fostersa za 250 SIT. Aaaa, Indija Koromandija, za abstiniranje seveda ni bilo vzroka.
Po pavzi so nadaljevali Gorthaur’s Wrath, ki so tudi v sorodu z Manifest in Castrum. Band oziroma takrat projekt so ustanovili leta 1998. nekateri clani Castrum, od lanskega leta pa se naslavljajo kot band in so pred kratkim posneli svoj drugi demo. Njihova glasba ima osnovo v grobem black metalu, ki so ga popestrili z death metal elementi. Tudi nad njihovim nastopom se ni pritozevati, ceprav se s kakšno izvirnostjo ne morejo pohvaliti.

 

*By Matija (Paranoid-zine)